? Crne Lokve

kocerin.info

sirokibrijeg.ba

kocerin.ba

vladazzh.com

www.medjugorje.hr

sirokibrig.com

jabuka.tv

hercegbosna.org

hrvatibh.com

domovinskirat.hr

abcportal.info

pobijeni.info

franjevci-siroki-brijeg.info

hrsvijet.net

  

POSTAVLJENI SPOMENIK

            

IZGLED TEKSTA S IMENIMA NA SPOMENIKU

                                                       POPIS UPISANIH IMENA NA SPOMENIKU

 

 

I. SVJETSKI RAT

 

 

BREKALO TOMA  TONKO

 

GALIĆ  STIPE  BLAŽEVUŠIĆ                     

1880-1917

GALIĆ  STIPAN  IKIČIĆ

 

GALIĆ  MARKO  JOKIĆ

 

GALIĆ  JOZO  NIKIŠIN 

 

GALIĆ  MIJO   RAMIĆ

 

GALIĆ  MATE  MATEŠKO

 

SOLDO  JURE  ČERKEZUŠIĆ

 

SOLDO  BARIŠA  KOŽULIĆ

 

 

 

         II. SVJETSKI RAT I PORAĆE

 

 

 

BREKALO  IVAN  BANOŽUŠIĆ

1928-1946

BREKALO  STANKO  BANOŽUŠIĆ         

1922-1945

BREKALO  BOŽE  ĆAMILOVIĆ                

1912-1946

BREKALO  BRANKA ĆAMILOVIĆ           

1944-1945

BREKALO  MILICA  ĆAMILOVIĆ             

1941-1945

BREKALO  ŽARKO  ĆAMILOVIĆ             

1926-1945

BREKALO  MIRKO  ĆAMILOVIĆ              

1937-1945

BREKALO  JOZO  DUSPARUŠIĆ               

1922-1946

BREKALO  STANKO  DUSPARUŠIĆ         

1925-1945

BREKALO  IVAN  GRGIČIĆ

1919-1945

BREKALO  MIRKO  GRGIČIĆ                    

1925-1945

BREKALO  FILIP  IVUŠKIĆ                        

1920-1943

BREKALO  IVAN   JAKIŠIĆ

1927-1946

BREKALO  NIKOLA  JAKIŠIĆ                   

1919-1945

BREKALO  IVAN  MANJIĆ                        

1925-1945

BREKALO  IVAN  NEVIĆ

1913-1940

BREKALO  JOZO  NEVIĆ

1921-1945

BREKALO  STIPE  NEVIĆ                           

1920-1947

BREKALO  MATE  NEVIĆ                           

1911-1942

BREKALO  ANTE  RAPIĆ                           

1922-1945

BREKALO  MARTA  PERKUŠIĆ                 

1904-1943

BREKALO  FRANO ŠIMUNADIĆ                

1911-1945

BREKALO  STANKO  ŠPIRIĆ                      

1922-1945

BREKALO  MATE  ŠPIRIĆ                           

1925-1945

BREKALO  VINKO  ŠPIRIĆ                         

1922-1945

BREKALO  IVAN  ŠPIRIĆ

1912-1945

BREKALO  PETAR  ANDRIJIN                   

1920-1945

BREKALO  ANTE  IVANOV                        

1913-1945

BREKALO  IKO   MARKOV                        

1907-1942

BREKALO  PERO  MARKOV                      

1916-1943

BREKALO  PETAR  MIJIN                           

1920-1945

BREKALO  ANTE  PERIN                            

1927-1945

BREKALO  STIPE  PERIN                            

1921-1945

BREKALO  ANTE ŠEGIN                             

1913-1945

GALIĆ  VINKO  ANDRIJIĆ                   

1923-1944

GALIĆ  IVAN  BOSUŠIĆ

1913-1945

GALIĆ  JOZO  BOSUŠIĆ                      

1910-1945

GALIĆ  MARKO  BOSUŠIĆ                 

1923-1945

GALIĆ  IVAN  BLAŽEVUŠIĆ               

1900-1947

GALIĆ  IVAN  ĐOLKANOVIĆ             

1909-1945

GALIĆ  ILIJA  ĐOLKANOVIĆ              

1922-1945

GALIĆ  STIPE  ĐOLKANOVIĆ             

1920-1942

GALIĆ  IVAN  GAZDIĆ

1927-1945

GALIĆ  MARKO  IZAKOVIĆ               

1922-1945

GALIĆ  PERO  JOKIĆ                           

1922-1945

GALIĆ  SREĆKO  JOZIPOVIĆ             

1906-1945

GALIĆ  ILIJA  JURKUŠIĆ                    

1916-1942

GALIĆ  DELFA  KRIŽIĆ                       

1909-1943

GALIĆ  IVAN  MATIŠIĆ

1922-1945

GALIĆ  MARKO  MATIŠIĆ                  

1920-1945

GALIĆ  STIPE  MATIŠIĆ                      

1927-1945

GALIĆ  MATE  MIJATOVIĆ                

1902-1944

GALIĆ  DRAGO  MLASKOV               

1924-1945

GALIĆ  SLAVKO  PENZIJAŠEVIĆ     

1925-1944

GALIĆ  ANDRIJA  RAMIĆ                  

1918-1945

GALIĆ  MIJO  RAMIĆ                          

1918-1946

GALIĆ  PERO  RAMIĆ                         

1920-1945

GALIĆ  JURE STIPURIĆ

1920-1945

GALIĆ  IVAN  VIĆAL                          

1909-1946

GALIĆ  MATIJA  VIĆALOVA             

1910-1947

GALIĆ  FRANO  VIĆALOVIĆ             

1920-1945

GALIĆ  JOZO  VIĆALOVIĆ                 

1925-1944

GALIĆ  PETAR  VIĆALOVIĆ              

1920-1945

GALIĆ  BARIŠA  VRANJKIĆ              

1894-1946

GALIĆ  MARKO  VRANJKIĆ              

1914-1945

GALIĆ  MATE  VRANJKIĆ                 

1920-1945

GRBEŠA  ANTE  VALIĆ                       

1923-1945

GRBEŠA  DRAGO  VALIĆ                   

1921-1945

GRBEŠA  IVAN  VALIĆ                       

1916-1945

GRBEŠA  MIRKO  VALIĆ                    

1925-1945

GRBEŠA  SLAVKA  IVANOVA          

1924-1946

KVESIĆ  MARKO   JAGIĆ                 

1920-1943

KVESIĆ  MARKO  KOVAČEV         

1921-1942

KVESIĆ  MATE  KOVAČEV           

1922-1945

MATKOVIĆ  CVITAN  BREKALO      

1917-1945

MATKOVIĆ  RADE  BRKIČIĆ             

1922-1945

MATKOVIĆ  MATE  ŠARIĆ                 

1915-1945

SOLDO  LUCA  VRANČINOVIĆ            

1905-1944

SOLDO  ANDRIJA  MATIĆ         

1918-1945

SOLDO  JOZO  MATIĆ                 

1907-1944

SOLDO  MARKO  MATIĆ            

1925-1945

SOLDO  ANTE  PAVKUŠIĆ         

1922-1945

SOLDO  PETAR  PAVKUŠIĆ       

1920-1945

SOLDO  MATE  MATAN              

1915-1945

SOLDO  IZAK  VRANČINOVIĆ              

1894-1944

 

 

       DOMOVINSKI RAT

 

I POSLJEDICE DOMOVINSKOG RATA

 

 

 

GALIĆ  MILE  STIPURIĆ                            

1955-1993

GALIĆ  ŽELJKO  IKIČIĆ                             

1966-1991

GALIĆ  ANTE  VRANJKUŠIĆ                    

1953-1991

GALIĆ  LJUBO  VRANJKIĆ                       

1953-1992

GALIĆ  PERO  VRANJKIĆ                         

1944-1992

GALIĆ  KRASNODAR ŽARKANOVIĆ      

1968-1993

GALIĆ  DRAGAN  JOKIĆ                           

1967-1999

GALIĆ  VINKO  JOKIĆ                               

1970-1999

 

 

 

 

ŽIVOT POLOŽIŠE ZA

 

DOMOVINU, SLOBODU, ROD I VJERU

 

 

 

POČIVALI U MIRU BOŽJEM !

 

 

 

TEKST I SLIKE NA POLEĐINI SPOMENIKA LIJEVA PLOČA

Ispovijest vjere Hrvata katolika

Čvrsto vjerujem

u Boga Oca

i Sina

i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi

svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti

sveti pradjedovski zavjet
vjere u Isusa Krista

i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem

u Bezgrešno Srce

Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice,

na braniku stoj,
čuvaj našu svetu vjeru

i hrvatski dom.
Amen.

 

 

TEKST NA POLEĐINI SPOMENIKA DESNA PLOČA 

 

Spomenik podižu mještani i raseljeni

Crnolokvani u čast, slavu i sjećanje na

hrvatske žrtve sela Crne Lokve i sve

žrtve za hrvatski narod i domovinu od

      pamtivijeka.

Svi koji se nalaze na popisu ovog

spomenika ubijeni  su i nestali na

raznim stratištima od Bleiburga,

Križnih puteva, mnogih stratišta

diljem domovine pa sve do kućnog

praga u Crnim Lokvama.

 Autor spomenika, Anđelko Mikulić

           Crne Lokve,  2013.


CRNE LOKVE – POPIS POGINULIH I NESTALIH U I. SV. RATU, II. SV.RATU PORAĆU I DOMOVINSKOM RATU

Popis je napravljen prema do sada prikupljenima podacima u samom selu i dijelom su izvučeni iz knjige DA SE NE ZABORAVI- Žrtve II. Svjetskog rata i poraća župe Kočerin fra Ante Penave i fra Ivana Borasa iz 1999. godine. 

I.                    SVJETKI RAT

 

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

1.

Brekalo Toma (Tonko)

 

1914-1918

2.

Stipe Galić (Blaževušić)

1880

1917

3.

Jure Soldo (Čerkedušić)

-

1914-1918

4.

Stipan Galić (Ikičić)

-

1914-1918

5.

Marko Galić (Jokić)

-

1914

6.

Mijo Galić (Ramić)

-

1914-1918

7.

Bariša Soldo  (Kožulić)

-

1914-1918

8.

Mate Galić (Mateško)

-

1914-1918

9.

Jozo Galić (Nikišin)

-

1914-1918

       
 

 

                                      II. SVJETSKI RAT I PORAĆE

 

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

1.

Ante Brekalo

1913

nestao 1945

2.

Ante Brekalo

1927

nestao 1945

3.

Ante Brekalo (Rapić)

1922

nestao 1945

4.

Bože Brekalo (Ćamilović)

1912

1946

5.

Branka Brekalo (Ćamilović)

1944

1945

6.

Frano Brekalo (Šimunadić)

1911

nestao 1945

7.

Filip Brekalo (Ivuškić)

1920

1943

8.

Iko Brekalo (Markanović)

1907

1942

9.

Ivan Brekalo (Nević)

1913

1940

10.

Ivan Brekalo (Grgičić)

1919

nestao 1945

11.

Ivan Brekalo (Banožušić)

1928

1946

12.

Ivan Brekalo (Jakišić)

1927

1946

13.

Ivan Brekalo (Manjić)

1925

nestao 1945

14.

Ivan Brekalo (Špirić)

1912

1945

15.

Jozo Brekalo (Nević)

1921

nestao 1945

16.

Jozo Brekalo (Dusparušić)

1922

1946

17.

Marta Brekalo (Perkušić)

1904

1944

18.

Mate Brekalo (Nević)

1911

1942

19.

Mate Brekalo (Špirić)        

1925

nestao 1945

20.

Milica Brekalo (Ćamilović)

1941

1945

21.

Mirko Brekalo (Ćamilović)

1937

1945

22.

Mirko Brekalo (Grgičić)

1925

nestao 1945

23.

Nikola Brekalo (Jakišić)

1919

nestao 1945

24.

Pero Brekalo (Markanović)

1916

1943

25.

Petar Brekalo

1920

nestao 1945

26.

Petar Brekalo

1929

nestao 1945

27.

Stanko Brekalo (Dusparušić)

1925

nestao 1945

28.

Stanko Brekalo (Banožušić)

1922

nestao 1945

29.

Stanko Brekalo (Špirić)

1922

nestao 1945

30.

Stipe Brekalo (Nević)

1920

1947

31.

Stipe Brekalo

1921

1945

32.

Vinko Brekalo (Špirić)

1922

nestao 1945

33.

Žarko Brekalo (Ćamilović)

1926

nestao 1945

34.

Andrija Galić (Ramić)

1918

1945

35.

Bariša Galić (Vranjkić)

1894

1946

36.

Delfa Galić

1909

1943

37.

Drago Galić (Mlaskov)

1924

nestao 1945

38.

Ilija Galić (Jurkušić)

1916

1942

39.

Frano Galić (Vićalović)

1920

nestao 1945

40.

Ivan Galić  (Bošušić)

1913

nestao 1945

41.

Ivan Galić  (Matišić)

1922

nestao 1945

42.

Ivan Galić (Gazdić)

1927

nestao 1945

43.

Ivan Galić (Blaževušić)

1900

1947

44.

Ivan Galić (Vićal)

1909

1946

45.

Jozo „Jozan“ Galić (Bosušić)

1909

nestao 1945

46.

Jozo Galić (Vićalović)

1925

1944

47.

Jure Galić (Stipurić)

1920

nestao 1945

48.

Marko Galić (Bosušić)

1923

nestao 1945

49.

Marko Galić (Matišić)

1920

nestao 1945

50.

Marko Galić (Izaković)

1922

nestao 1945

51.

Marko Galić (Vrankić)

1914

nestao 1945

52.

Mate Galić (Vrankić)

1920

nestao 1945

53.

Mate Galić (Mijatović)

1902

1944

54.

Matija Galić (Vićalova)

1910

1947

55.

Mijo Galić (Ramić)

1918

nestao 1945

56.

Pero Galić  (Ramić)

1920

nestao 1945

57.

Pero Galić (Jokić)

1922

nestao 1945

58.

Petar Galić (Vićalović)

1920

nestao 1945

59.

Slavko Galić (Penzijašević)

1925

1944

60.

Srećko Galić (Jozipović)

1906

nestao 1945

61.

Stipe Galić  (Matišić)

1927

1945

62.

Vinko Galić (Marijanović-Antić)

1923

nestao 1945

63.

Ante Grbeša (Valić)

1923

nestao 1945

64.

Drago Grbeša (Valić)

1921

nestao 1945

65.

Ivan Grbeša (Valić)

1916

nestao 1945

66.

Mirko Grbeša (Valić)

1925

nestao 1945

67.

Slavka Grbeša

1924

1946

68.

Marko Kvesić (Jagić)

1920

1943

69.

Marko Kvesić (Kovačev)

1921

1942

70.

Mate Kvesić (Kovačev)

1922

nestao 1945

71.

Cvitan Matković (Brekalo)

1917

nestao 1945

72.

Mate Matković (Šarić)

1915

nestao 1945

73.

Rade Matković (Brkičić)

1922

1945

74.

Andrija Soldo (Matić)

1918

nestao 1945

75.

Ante Soldo (Pavkušić)

1922

nestao 1945

76.

Jozo Soldo (Matić)

1907

1944

77.

Marko Soldo (Matić)

1925

nestao 1945

78.

Mate Soldo (Matan)

1915

nestao 1945

79.

Petar Soldo (Pavkušić)

1920

nestao 1945

80.

Stipe Soldo (Čerkedušić)

1907

1945

81.

Ante Brekalo Šegin

1913

nestao 1945

ROĐENI CRNOLOKVANI ODSELILI U BUGOJNO

82.

Ilija Galić (Đolkanović)

1922

nestao 1945

83.

Ivan Galić (Đolkanović)

1909

nestao 1945

84.

Stipo Galić (Đolkanović)

1920

1942

ROĐENI CRNOLOKVANI ODSELILI U DOBOJ

85.

Soldo Luca (Vrančinović)

1905

1944

86.

Soldo Izak  (Vrančinović)

1894

1944

       
 

                     

                      DOMOVINSKI RAT I POSLJEDICE DOMOVINSKOG RATA

             

   

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

1.

Mile Galić (Stipurić)

1955

1993

2.

Željko Galić (Ikičić)

1966

nestao 1991

3.

Ante Galić (Vranjkušić)

1953

1991

4.

Ljubo Galić (Vranjkić)

1953

1992

5.

Pero Galić (Vranjkić)

1944

1992

6.

Krasnodar  Galić (Stanka Žarkanova)

1968

1993

7.

Vinko Galić (Jokić)

1970

1999

8.

Dragan Galić (Jokić)

1967

1999

                         

POPIS S VIŠE PODATAKA

 

  1. SVJETKI RAT

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

MJESTO POGIBIJE/ NESTANKA

STATUS

1

Brekalo Toma (Tonko)

-

1914-1918

 

Austro-uga vojnik

2

Stipe Galić (Blaževušić)

1880

1917

Italija

Austro-uga vojnik

3

Jure Soldo (Čerkedušić)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

4

Stipan Galić (Ikičić)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

5

Marko Galić (Jokić)

-

1914

Italija

Austro-uga vojnik

6

Mijo Galić (Ramić)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

7

Bariša Soldo  (Kožulić)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

8

Mate Galić (Mateško)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

9

Jozo Galić (Nikišin)

-

1914-1918

-

Austro-uga vojnik

 

II. SVJETSKI RAT I PORAĆE

   

 

 

 

 

 

 

 

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

MJESTO POGIBIJE/ NESTANKA

STATUS

1

Ante Brekalo

1913

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

2

Ante Brekalo

1927

nestao 1945

Zagreb

vojnik NDH

3

Ante Brekalo (Rapić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

4

Bože Brekalo (Ćamilović)

1912

1946

Crne Lokve

civil

5

Branka Brekalo (Ćamilović)

1944

1945

Crne Lokve

dijete-civil

6

Frano Brekalo (Šimunadić)

1911

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

7

Filip Brekalo (Ivuškić)

1920

1943

Susak

vojnik

8

Iko Brekalo (Markanović)

1907

1942

Planina Raduša

civil

9

Ivan Brekalo (Nević)

1913

1940

Crne Lokve

civil

10

Ivan Brekalo (Grgičić)

1919

nestao 1945

 Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

11

Ivan Brekalo (Banožušić)

1928

1946

Crne Lokve

civil

12

Ivan Brekalo (Jakišić)

1927

1946

Crne Lokve

civil

13

Ivan Brekalo (Manjić)

1925

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

14

Ivan Brekalo (Špirić)

1912

1945

Vlasenica

vojnik NDH

15

Jozo Brekalo (Nević)

1921

nestao 1945

Zagreb

vojnik NDH

16

Jozo Brekalo (Dusparušić)

1922

1946

Posušje

vojnik NDH

17

Marta Brekalo (Perkušić)

1904

1944

Zenica

civil

18

Mate Brekalo (Nević)

1911

1942

Crne Lokve

civil

19

Mate Brekalo (Špirić)        

1925

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

20

Milica Brekalo (Ćamilović)

1941

1945

Crne Lokve

dijete-civil

21

Mirko Brekalo (Ćamilović)

1937

1945

Crne Lokve

dijete-civil

22

Mirko Brekalo (Grgičić)

1925

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

23

Nikola Brekalo (Jakišić)

1919

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

24

Pero Brekalo (Markanović)

1916

1943

Banja Luka

vojnik NDH

25

Petar Brekalo

1920

nestao 1945

Maribor

vojnik NDH

26

Petar Brekalo

1929

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

27

Stanko Brekalo (Dusparušić)

1925

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

28

Stanko Brekalo (Banožušić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

29

Stanko Brekalo (Špirić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

30

Stipe Brekalo (Nević)

1920

1947

Rakitno

vojnik NDH

31

Stipe Brekalo

1921

1945

Posušje

vojnik NDH

32

Vinko Brekalo (Špirić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

33

Žarko Brekalo (Ćamilović)

1926

nestao 1945

Bjelovar

vojnik NDH

34

Andrija Galić (Ramić)

1918

1945

Daruvar

vojnik NDH

35

Bariša Galić (Vranjkić)

1894

1946

Crne Lokve

civil

36

Delfa Galić

1909

1943

Grubišino Polje

civil

37

Drago Galić (Mlaskov)

1924

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

38

Ilija Galić (Jurkušić)

1916

1942

Velika Kladuša

vojnik NDH

39

Frano Galić (Vićalović)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

40

Ivan Galić  (Bošušić)

1913

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

41

Ivan Galić  (Matišić)

1922

nestao 1945

Topusko

vojnik NDH

42

Ivan Galić (Gazdić)

1927

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

43

Ivan Galić (Blaževušić)

1900

1947

Rakitno

civil

44

Ivan Galić (Vićal)

1909

1946

Crne Lokve

civil

45

Jozo „Jozan“ Galić (Bosušić)

1909

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

46

Jozo Galić (Vićalović)

1925

1944

Sarajevo

vojnik NDH

47

Jure Galić (Stipurić)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

48

Marko Galić (Bosušić)

1923

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

49

Marko Galić (Matišić)

1920

nestao 1945

Slovenija

vojnik NDH

50

Marko Galić (Izaković)

1922

nestao 1945

Maribor

vojnik NDH

51

Marko Galić (Vrankić-Mandić)

1914

nestao 1945

Zagreb

vojnik NDH

52

Mate Galić (Vrankić)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

53

Mate Galić (Mijatović)

1902

1944

Crne Lokve

civil

54

Matija Galić (Vićalova)

1910

1947

Crne Lokve

civil

55

Mijo Galić (Ramić)

1918

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

56

Pero Galić  (Ramić)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

57

Pero Galić (Jokić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

58

Petar Galić (Vićalović)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

59

Slavko Galić (Penzijašević)

1925

1944

Crikvenica

vojnik NDH

60

Srećko Galić (Jozipović)

1906

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

61

Stipe Galić  (Matišić)

1927

1945

Hrvatsko Zagorje

vojnik NDH

62

Vinko Galić (Marijanović-Antić)

1923

nestao 1945

Grubišino Polje

vojnik NDH

63

Ante Grbeša (Valić)

1923

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

64

Drago Grbeša (Valić)

1921

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

65

Ivan Grbeša (Valić)

1916

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

66

Mirko Grbeša (Valić)

1925

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

67

Slavka Grbeša

1924

1946

Crne Lokve

civil

68

Marko Kvesić (Jagić)

1920

1943

Romanija

vojnik NDH

69

Marko Kvesić (Kovačev)

1921

1942

Bosanka Dubica

vojnik NDH

70

Mate Kvesić (Kovačev)

1922

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

71

Cvitan Matković (Brekalo)

1917

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

72

Mate Matković (Šarić)

1915

nestao 1945

Sisak

vojnik NDH

73

Rade Matković (Brkičić)

1922

1945

Knešpolje Š.Brijeg

vojnik NDH

74

Andrija Soldo (Matić)

1918

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

75

Ante Soldo (Pavkušić)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

76

Jozo Soldo (Matić)

1907

1944

Vranić

civil

77

Marko Soldo (Matić)

1925

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

78

Mate Soldo (Matan)

1915

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

79

Petar Soldo (Pavkušić)

1920

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

vojnik NDH

80

Stipe Soldo (Čerkedušić)

1907

1945

Prnjavor

civil

81

Ante Brekalo (Šegin)

1913

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

Vojnik NDH

82

Ilija Galić (Đolkanović)

1922

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

Vojnik NDH

83

Ivan Galić (Đolkanović)

1909

nestao 1945

Križni put-Bleiburg

Vojnik NDH

84

Stipo Galić (Đolkanović)

1920

1942

Bugojno

Vojnik NDH

85

Luca Soldo (Vrančinović)

1905

1944

Doboj

civil

86

Izak Soldo (Vrančinović)

1894

1944

Doboj

civil

 

 DOMOVINSKI RAT I POSLJEDICE DOMOVINSKOG RATA

              

   

 

 

RB

IME I PREZIME  (NADIMAK)

ROĐEN/A

POGINUO/LA NESTAO/LA

MJESTO POGIBIJE/ NESTANKA

STATUS

1

Mile Galić (Stipurić)

1955

1993

Hum-Mostar

Vojnik HVO-a

2

Željko Galić (Ikičić)

1966

nestao 1991

Borovo-Vukovar

Vojnik HV-a

3

Ante Galić (Vranjkušić)

1953

1991

Mostar

Policajac

4

Ljubo Galić (Vranjkić)

1953

1992

 

Vojnik HVO-a

5

Pero Galić (Vrankić)

1944

1992

Nuštar

civil

6.

Krasnodar  Galić (Stanka Žarkanova)

1968

1993

Busovača

Vojnik HVO-a

7.

Vinko Galić (Jokić)

1970

1999

 

Vojnik HVO-a

8.

Dragan Galić (Jokić)

1967

1999

 

Vojnik HVO-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ažurirano 28.srpnja 2014. godine

Mladen Galić

Poštovani Crnolokvani donosimo Vam zanimljiv članak o zločinu (genocidu) nad Hrvatima na Bleiburgu i Križnom putu. Pošto je veliki broj Crnolokvana poginuo ili nestao na Križnom putu ovaj se članak svakako odnosi i na naše selo.

Velika Britanija je sudionik u komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom

 

Ekskluzivni interview - Michael Palaich, autor filma "Bleiburška tragedija": Velika Britanija je suučesnik u komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom (Video)

 Američki Hrvat treće generacije Michael Palaich redatelj je i producent iznimno zapaženogfilma Bleiburška tragedija koji detaljno oslikava mnoge detalje o ratnim zločinima počinjenom na koncu II. svjetskog rata nad hrvatskim narodom, pa tako i o britanskoj upletenosti u samu pripremu i tijek izvršenja ovog zločina, ali i kasnije prikrivanje dokaza. O filmu i dokazima prikupljenim tijekom njegovog snimanja ekskluzivno za HRsvijet govorio gospodin Palaich.

Michael Palaich - redatelj i producent filma "Bleiburška tragedija"

HRsvijet: Gospodine Palaichu, za početak, Vi ste američki državljanin hrvatskih korijena?

Michael Palaich: Moji djed i baka emigrirali su u Sjedinjene Države iz Petrinje i Križa početkom dvadesetog stoljeća. Ja sam rođen u Detroitu, Michigan prije 57 godina. Diplomirao sam političke znanosti i psihologiju. Od mog umirovljenja, moja supruga Sandra i ja provodimo zimu u Americi, a ljeto u Hrvatskoj. Moje dvoje odrasle djece voli nas posjećivati u Hrvatskoj za vrijeme ljeta.

Produkcija filma „Bleiburška tragedija“ i put do istine

HRsvijet: Autor ste iznimno zapaženog filma o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda, koju mnogi žele negirati. Od kud interes upravo za tu temu?

Michael Palaich: Kao dječak, čuo sam baku kad je pričala o svoja dva brata koje su partizani objesili na telefonske stupove nakon Drugog svjetskog rata. Mislim, međutim, da bih ovaj film snimio čak i da Titove komunističke ubojice nisu u svojim zvjerstvima dotakle i moju obitelj. Ideju o intervjuiranju preživjelih s Bleiburga dobio sam 1985. godine. Već tada su mnogi preživjeli s Bleiburga i Križnog puta  umirali zbog visoke starosti. Kad sam započeo projekt, imao sam za cilj jednostavno snimiti sjećanja tih ostarjelih svjedoka kako bi buduće generacije imale priliku iz prve ruke čuti o užasima koje su Hrvati kad su izgubili svoju državu „morali“ proživjeli.

Michael Palaich u Bleiburgu u 1989.

HRsvijet: Osobitu vrijednost Vašem uratku daju britanski povijesni izvori kao i svjedočenja britanskih časnika koji su izravno sudjelovali u ovoj hrvatskoj tragediji.  Što kažu britanski izvori?

Michael Palaich: Sljedeća faza ovog projekta odvila se kad sam shvatio da moram dokumentirati svjedočanstva britanskih suučesnika koji su bili uključeni u prisilno izručenje Hrvata u Bleiburgu. Znao sam da će svjedočanstva Hrvata biti još upečatljivijima ukoliko njihove priče dobiju potvrdu od britanskih suučesnika u ovom ratnom zločinu. Čuo sam mnoge priče preživjelih Hrvata koji su govorili o svojim pokušajima predaje britanskoj vojsci. Drugi su pričali o tome kako su britanski avioni Spitfire nadlijetali Bleiburško polje i filmski snimali ono što se na njemu odvijalo.

HRsvijet: Sudeći prema nekim informacijama, u prvoj fazi rada na ovom projektu niste uopće vjerovali u suodgovornost britanske strane u ovom gnusnom ratnom zločinu. Kako ste uopće došli u priliku uzeti te izjave?

Michael Palaich: U početnoj fazi britanskih intervjua, bio sam skeptičan. Pretpostavljam da sam imao određenu pozitivnu predrasudu prema Britancima, i nisam mogao zamisliti da bi oni mogli biti krivi za ratne zločine zbog kojih su i sami sudili u Nürnbergu. Nikolai Tolstoy je u to vrijeme živio u Velikoj Britaniji, ali je upravo u to vrijeme boravio u posjetu Torontu u Canadi, i Ante Beljo me, jednom prigodom, upoznao s njim. Beljo je tada, naime, još uvijek radio i živio u Canadi. Tolstoy je, na koncu, bio ta osoba koja me je spojila s nekoliko bivših časnika Britanske VIII. Armije, koji su sudjelovali u prisilnim repatrijacijama zarobljenih hrvatskih vojnika i civila. Moram ovom prilikom naglasiti da niti jedan od tih časnika nije ispočetka htio razgovarati sa mnom. Svi su tvrdili da su imali vrlo malo veze s tim događajem i da su se uglavnom bavili Kozacima. Naposljetku su pristali na razgovor sa mnom. Smatrao sam, a to i danas vjerujem, da ih je moj američki naglasak razoružao i da su zbog toga opuštenije govorili o događajima iz prošlosti, što ne bi bio slučaj da su kojim slučajem razgovarali s nekim tko ima hrvatski naglasak. Naravno, bio sam u zrakoplovu za Englesku istog trena, prije nego što su se imali prilike predomisliti.

HRsvijet: Ni potraga za dokumentima iz tog doba u Velikoj Britaniji nije uopće lagana zadaća. Kako je tekao taj dio?

Michael Palaich: Treća faza produkcije dokumentarnog filma o Bleiburgu uključila je potragu za britanskim dokumentima koji potječu iz svibnja i lipnja 1945. godine, a koji bi poduprli svjedočanstva hrvatskih i britanskih svjedoka. Stoga sam morao još jednom putovati u Englesku gdje sam pretražio nevjerojatne količine dokumenata u Britanskoj javnoj arhivi, Carskom ratnom muzeju u Londonu i Ministarstvu obrane u Londonu.

Bleiburg 1945

HRsvijet: Jesu li istraženi svi dokumenti o britanskom suučesništvu u bleiburškim događajima?

Michael Palaich: Na žalost, još uvijek postoji mnoštvo dokumenata o Bleiburgu i prisilnim repatrijacijama koje istraživači nisu niti dotakli. Ono što smo Tolstoy i ja našli, jedva je načelo materijale koji još uvijek čekaju nekog mladog hrvatskog istraživača koji je spreman na sebe preuzeti tu odgovornu zadaću.

HRsvijet: Posljednja faza snimanja filma dogodila se u Hrvatskoj?

Michael Palaich: Konačno su 1990. godine vjetrovi slobode prohujali cijelom Europom i narodi koji su bili zatočeni komunizmom počeli su se oslobađati. Ja sam bio uvjeren da je Jugoslavija na rubu raspada. Isto sam tako bio uvjeren da Hrvati koji nikada nisu čuli za Bleiburg, a i hrvatski političari, moraju vidjeti, u obliku dokumentarnog filma, što se dogodi kad Hrvati predaju svoju suverenost agresoru, ili nekom drugom narodu koji u podsvijesti ima samo vlastite interese. Nadao sam se da će Hrvati, kad vide taj film, uvidjeti da predaja nikada nije moguća nakon što je ispaljen prvi hitac u borbi za slobodu. Upravo iz tog sam razloga zamolio sam preživjele Hrvate  s Bleiburga da se na kraju obrate budućim generacijama Hrvata. Zamolio sam ih da se obrate hrvatskoj mladeži koja o ovim stravičnim zločinima nije znala gotovo ništa.

HRsvijet: I što su kazali?

Michael Palaich: Iako se oni nisu međusobno poznavali, svi su odgovorili na isti način: njihova poruka mladim hrvatskim  generacijama bila je o tome  koliko je iznimno važno nikada ne predati ili prodati  vlastitu suverenost. Ukratko – naučiti lekcije iz povijesti.

HRsvijet: Kako je Vaš film prvi put stigao u Zagreb?

Michael Palaich: U svibnju 1991. godine prošvercao sam četiri kofera punih filmova u Hrvatsku preko austrijske granice, dok su vojnici JNA patrolirali vlakom između Klagenfurta i Jesenica. Znao sam što bi se dogodilo da su zatražili da otvorim kofere, ali srećom vojnici su mi povjerovali kad sam im rekao da je unutra samo odjeća.

HRsvijet: Kakve su bile tadašnje reakcije na film?

Michael Palaich: Film je po prvi puta prikazan u Muzeju Mimara u Zagrebu u svibnju 1991. Da, bilo je nekih u dnu dvorane koji su vikali: “Laži, laži!” Danas se mnogi od intervjua s glavnim protagonistima filma mogu naći u video arhivima Carskog ratnog muzeja pod temom prisilnih repatrijacija. Muzej isto tako posjeduje transkripte tih intervjua koji su pohranjeni za daljnja istraživanja.

Marshall Alexander i ratni zločinac Josip Broz Tito

Intervjuirani britanski časnici i njihova uloga u ubojstvima Hrvata otkrivaju stravične podatke

HRsvijet: Tko je najviše pozicionirana britanska figura s kojom ste razgovarali tijekom snimanja filma?

Michael Palaich: To je Gerald Draper, koji je bio jedan od tužitelja na Savezničkom sudu za ratne zločine, od kojih je najpoznatiji Nürnberški proces. Draper je bio vrhunski stručnjak za pitanje “ratnih zločina”, “zločina protiv čovječnosti” i “zločina protiv mira”. On je isto tako i glavni autor Britanskog etičkog vojnog kodeksa. Prije svoje smrti, Draper je više puta bio pozivan na godišnje obilježavanje holokausta u Izraelu kao jedan od glavnih govornika.

HRsvijet: Znači, razgovarali ste s Draperom?

Michael Palaich: Da, intervju s Draperom trajao je gotovo sat vremena. Odvio se u njegovom domu u Sussexu u Engleskoj, 1989. godine.  Draper je za vrijeme intervjua rekao dvije vrlo važne stvari koji su uključene u film “Bleiburška tragedija”.

HRsvijet: Idemo redom, prvo Titova pa onda britanska odgovornost. Koji su Draperovi stavovi kad je u pitanju Titova osobna i zapovjedna odgovornost, kao i odgovornost njegove partzansko-partijske strukture od vrha do dna?

Tito i njegovi komunistički krvnici mogli bi biti optuženi za ratne zločine, ili za zločine protiv čovječnosti  radi hladnokrvnih ubojstva žena, djece i zarobljenih hrvatskih vojnika. Pojedinci koji su počinili ubojstva mogli bi biti optuženi za ratne zločine, kao i časnici koji su im u to vrijeme bili nadređeni. I sam Tito, sukladno slovu međunarodnog ratnog prava, mogao je biti optužen za ratne zločine. Prema Draperu, da je Tito kojim slučajem bio optužen, i da je nakon toga tvrdio kako nije znao što su njegovi podređeni činili, to bi bila neprihvatljiva obrambena taktika od optužbi za ratni zločin. On je ili znao što se događalo, ili je to svakako trebao znati. Prema Draperovim tvrdnjama, “Neznanje nije obrana od optužbe za ratne zločine”. Postoji, međutim, dovoljno dokaznog materijala na temelju kojeg se može zaključiti da je Tito sasvim dobro znao da su nad hrvatskim narodom počinjeni ratni zločini s elementima genocida.

Britanci i Partizani u Mariboru na prijateljskoj nogometnoj utakmici

HRsvijet: U čemu se prema mišljenju tvorca „britanskog etičkog kodeksa“ vidi britanska odgovornost za bleiburšku tragediju?

Michael Palaich: Prema Draperu, bilo koji britanski vojnik ili časnik koji je poslao žene, djecu i vojnike u ruke titovih komunista, znajući da će vjerojatno biti ubijeni, mogao bi biti optužen za ratne zločine. Draper je isto tako tvrdio kako su britanske snage mogle biti optužene za ratne zločine ili za zločine protiv čovječanstva čak i u situaciji da su, kojim slučajem, “odbile prihvatiti [Hrvate] na područje pod  britanskim nadzorom i dati im zaštitu u okolnostima u kojima je bilo sasvim jasno da će u protivnom pasti u ruke Titovih komunista, za koje se pretpostavlja da će ih desetkovati”. U ovom slučaju Britanci su priznali kako su procjenjivali da će Titove snage masakrirati Hrvate. Nigel Nicholson je na koncu priznao kako je  Hrvatima lažno kazao da će vlakom biti poslani u Italiju. Priznao je kako je raspolagao saznanjima da su po dolasku u Jugoslaviju zarobljeni Hrvati bili masovno ubijani. On je nadalje tvrdio da je bio prisiljen prevariti ih obećanjem da će biti poslani u Italiju, jer inače ne bi bili dragovoljno ušli u vlakove smrti.

HRsvijet: Razgovarali ste i sa satnikom Colinom Gunnerom?

Michael Palaich: Colina Gunnera intervjuirao sam u njegovom domu u Bradburyu u Engleskoj, godine 1989. Gunner je u vrijeme rata bio u Kraljevskoj irskoj pješadiji unutar Britanske VIII armije. Satnik Gunner  prisiljavao je Hrvate da prijeđu most u Lavamundu, u Austriji, čak i nakon što je vidio da ih se ubija i baca s mosta. On je priznao da je tri dana i tri noći promatrao ta ubojstva, jer je toliko dugo trajao prolazak zarobljenih  Hrvata preko mosta. Ubojstva koja je vidio uključivala su žene i djecu. Gunner je izjavio: “Tito je masakrirao. Tito nije imao vremena baviti se s ljudima koji su mu bili na putu. Nitkov je masakrirao.”

Satnik Gunner (1945)

HRsvijet: Gdje je satnik Gunner bio u trenucima dok su partizani masakrirali ratne zarobljenike na mostu u Lavamundu?

Michael Palaich: Gunner je izjavio kako je sjedio u vojnom vozilu na početku mosta u Lavamundu, i svojim je očima gledao kako su zarobljeni Hrvati bili prisiljavani prijeći most, da bi s druge strane mosta, pred njegovim očima, bili ubijani od strane partizana.

HRsvijet: Colin Gunner pokazao je neke emocije dok ste razgovarali s njim o ubojstvima. Možete li nam reći još nešto o njemu?

Michael Palaich: Colin Gunner je bio vrlo neobičan čovjek. Pridružio se Britanskoj vojsci kao neškolovani novak. Postao je časnikom kao posljedica svoje vojne službe, što je koliko ja znam vrlo rijetko. Rekao mi je da je na kraju počeo uživati u ratu, u “baraži”, kako je on to zvao. Pod stare dane se propio. Pretvarao se da ga sjećanja na izručenja Hrvata i njihovu smrt nisu mučila, ali to očito nije bilo točno. Bilo je očito da ga ta sjećanja već desetljećima progone kad nije mogao savladati emocije dok se prisjećao tih davnih iskustava. Intervjuirao sam ga 1989. godine, četrdesetčetiri godine nakon Bleiburga, a krivica koju je osjećao još ga je uvijek progonila. Jedan zanimljivi detalj o dijelu intervjua u kojem se rasplakao je to da sam ja naslutio da se Gunner nije osjećao ugodno dok sam ga snimao. Prije intervjua, bio je vrlo emotivan, ali čim sam uključio kameru, sabrao se i postao zatvoren. Nakon mnoštva intervjua naučio sam da se nikad ne zna kako će ljudi reagirati na kameru. Zato sam na kraju intervjua pustio da kamera snima dalje. Počeo sam spremati stvari kao da smo završili. Mislim da mu je to pomoglo da se opusti i sve emocije koje je zatomljivao tijekom intervjua izašle su na vidjelo, jer je mislio da ga se više ne snima. To je samo jedna usputna priča.

Ja nisam suosjećao niti s jednim od tih ostarjelih Britanaca. Oni su vrlo slobodno razgovarali o počinjenim ratnim zločinima, kao kad bismo nas dvojica razgovarali o dobroj košarkaškoj utakmici. Godine 1989. bio sam vrlo aktivan u pokretu za oslobođenje Hrvatske i morao sam se zaista suzdržavati kako bih iz tih staraca izvukao priču.

HRsvijet: Već ste spomenuli satnika Nigela Nicholsona, koji je imao jednu od zapaženijih izjava u vašem filmu?

Michael Palaich: Intervju s Nigelom Nicholsonom obavio sam u njegovom domu u Cranbrooku u Engleskoj godine 1989. Nigel Nicholson bio je obavještajac u Britanskoj VIII armiji. Kasnije se bavio politikom i  postao je član parlamenta Velike Britanije. Mnogi ne znaju da je nakon Bleiburga još uvijek bilo nekoliko desetaka tisuća Hrvata, muškaraca, žena i djece, koji su bili prisilno vraćeni u Jugoslaviju, u ruke Titovim komunističkim snagama, putem takozvanih prisilnih repatrijacija. Upravo je Nicholson  bio osoba koja je smislila podlu prijevaru koja jeolakšala izručenje zarobljenih Hrvata u ruke jugoslavenskih komunista.

HRsvijet: O kakvoj prijevari se radilo?

Michael Palaich: Nicholson je priznao kako je u to vrijeme procjenjivao da bi se Hrvati opirali da su kojim slučajem znali kako će biti vraćeni u Jugoslaviju, jer  su bili u potpunosti svjesni što ih čeka u tom slučaju. Stoga je smislio podlu prijevaru obećavši zarobljenim Hrvatima da idu u Italiju. Rekao im je kako će ih zapadni saveznici  uskoro pozvati da sudjeluju u ratu protiv komunizma. Na jednom mjestu u svom dnevniku, kojeg sam potajice snimio i koji ću u skoroj budućnosti objaviti, on je napisao: “Žrtve ne znaju kuda idu”. Primijetit ćete da je upotrijebio riječ “žrtve”. U scenama koje podsjećaju na otpremu Židova u nacističke koncentracijske logore, 60-80 ljudi ugurano je u stočne vagone, vrata su zaključali izvana i nisu bila otvorena sve dok vagoni nisu stigli na odredište u Jugoslaviji. Na toj strani granice oni koji su preživjeli, bili su poslani na Križni Put.

HRsvijet: Razgovarali ste i s general bojnikom Breidenom?

Michael Palaich: Taj sam intervju obavio 1989. godine u domu general bojnika Bredina u Essexu u Engleskoj. Njegovo ime i adresu dobio sam od svećenika po imenu Sean Quinlan. Vlč. Quinlan navodno je bio kapelan u Britanskoj VIII. armiji. Bredin je godine 1945. imao čin potpukovnika. Kao visoki časnik, on svoje ruke nije izravno uprljao događajima na Bleiburgu ili prilikom prisilnih repatrijacija Hrvata. Međutim, on je priznao da je znao za operaciju prisilnih repatrijacija uz upotrebu prijevare, što je završilo masovnim pokoljem ratnih zarobljenika. Bredin je izravnije bio uključen u repatrijacije Kozaka koje su sovjetski komunisti doslovce  masakrirali.

Britanci su kazneno odgovorni za ratni zločin na Bleiburgu

HRsvijet: Koji su Vaši dojmovi nakon ovih razgovora vođenih s britanskim časnicima?

Michael Palaich: Neki od britanskih sudionika u ovim ratnim zločinima, kao što je Nigel Nicholson, opisuju svoju ulogu na vrlo hladan i proračunat način, bez nekih prevelikih emocija. Dok slušamo ovu ostarjelu gospodu, moramo imati na umu da iako nisu uživali u tome što su počinili, oni su vjerno izvršavali zapovjedi koja su dobili. Nicholson je smislio kako prevariti Hrvate. U slučaju kapetana Colina Gunnera, promatrač bi mogao zaključiti kako ga uloga koju je odigrao 1945. godine još uvijek muči. Međutim, on je naš intervju započeo riječima: “Čujte, da mi netko naredi, ja bih vas ustrijelio kao psa, da dobijem naređenje, i to mi ništa ne bi značilo.”

Jasno je da bi on i četrdeset i pet godina nakon masakra još uvijek izvršio nezakonitu naredbu da pošalje muškarce, žene i djecu u smrt. Za Colina Gunnera nije bilo razlike između zakonite i nezakonite vojne naredbe. Zapravo nije uopće bitno da li ratni zločinac ima dvadeset ili osamdeset godina, te da li zbog počinjenih zločina osjeća grižnju savjesti ili ne. O tim bi se pitanjima trebalo raspravljati na suđenju, ali ona ne bi trebala utjecati na odluku o tome da li treba podignuti optužnicu ili ne.

HRsvijet: Što onda učiniti?

Michael Palaich: Godine 1995. bio sam pozvan sudjelovati u obilježavanju pedesete obljetnice Bleiburga. To je uključilo turneju Hrvatske i Hercegovine, te držanje predavanja na temu Bleiburga zajedno s Nikolaiem Tolstoyem i još dvojicom Britanaca koji su godine 1945. radili u izbjegličkim logorima u Koruškoj. Održao sam i kratak govor u Saboru u Zagrebu. Već sam tada izjavio da smatram da bi britanski časnici koji su sudjelovali u predaji Hrvata u Bleiburgu, te u prisilnim repatrijacijama Hrvata u Koruškoj, trebali biti optuženi za ratne zločine po istim kriterijima po kojima se sudilo nacistima u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata.

HRsvijet: Zašto?

Michael Palaich: Kao prvo, Britanci su znali da će ih Titovi partizani najvjerojatnije pobiti. Ako pokušaju tvrditi da to nisu znali, moramo se zapitati zašto su o Hrvatima govorili kao o “žrtvama”. Nadalje, svjedoci kao što su Kapetan Colin Gunner, priznali su mi 1989. godine da su sami vidjeli “pokolj” žena i djece u Lavamundu 1945. godine. Teško je tvrditi da nešto niste znali, ako ste priznali da ste to vidjeli vlastitim očima, i unatoč tomu i dalje nastavili izručivati Hrvate. Osim toga, prema tužitelju za ratne zločine Geraldu Draperu, vojnik je obvezan izvršiti “zakonita naređenja”, a ne naređenja koja rezultiraju pokoljem. Naposljetku, britanski časnici kao Kapetan Nigel Nicholson bili su obavještajci koji su djelovali na području Klagenfurta, Viktringa, Villacha i Rosenbacha. Upravo je Nigel Nicholson (bivši britanski parlamentarni zastupnik) priznao da je osmislio sadistički plan prijevare Hrvata kojima se reklo da idu u Italiju, dok su zapravo bili isporučeni Titu i njegovim ubojicama.

HRsvijet: Kako su Vaše britanske kolege reagirali na tako intonirane stavove?

Michael Palaich: Nakon mog govora jedan od britanskih pozvanika oštro me prekorio. On je ustvrdio kako Nigel Nicholson nipošto ne bi smio biti optužen za ratne zločine jer je pokazao hrabrost kada je u jednom od svojih obavještajnih izvješća u lipnju 1945. naveo da prosječni britanski vojnik proces prisilne repatrijacije smatra “neugodnim”. Moj je odgovor na to bio kako se ta obrana može uzeti u obzir na suđenju, kao što se može uzeti u obzir i dob optuženoga. Međutim, koliko mi je poznato, zločin ubojstva ne zastarijeva, niti zastarijevaju  ratni zločini koji su rezultirali ubojstvima.

HRsvijet: Znači, zagovornik ste sudskog procesa za Bleiburg i suučesništvo u komunističkim zločinima?

Michael Palaich: Po mom mišljenju, ako se držimo kriterija drugog svjetskog rata kako bismo donijeli odluku o tome treba li nekome suditi za ratne zločine, Nigel Nicholson je odličan kandidat, kao i mnogi drugi Britanci. Činjenica da je netko star, bolestan ili da osjeća grižnju savjeti, ili da je dobar građanin, nikada nije bila prihvaćena kao razlog da se nekome ne sudi za počinjeni zločin. Ja se još uvijek dobro sjećam slika dr. Andrije Artukovića kojega su na nosilima unijeli u jugoslavenski sud kako bi mu se sudilo za ratne zločine zbog kojih su ga Sjedinjene Države 1986. godine izručile tadašnjoj Jugoslaviji.

Bleiburg 1945

HRsvijet: Kolike su zapravo bleiburške žrtve, što kažu svjedoci?

Michael Palaich: Svi preživjeli Hrvati pričaju svoju priču iz vlastite perspektive. Kada ih se upita, na primjer, koliko je ljudi s njima marširalo iz Bleiburga, oni kažu da ne znaju. Zašto? Bilo je toliko tisuća ljudi da ako je netko bio u sredini te mase ljudi, nije mogao vidjeti kraj kolone. Ako je netko bio na kraju kolone, nije mogao vidjeti njen početak, i obrnuto. Na ovom mjestu moramo govoriti o nečemu vrlo važnome: brojevima.
Nema načina odrediti broj Hrvata prisilno izručenih u Bleiburgu, niti onih koji su kasnije prisilno vraćeni u Jugoslaviju, na temelju svjedočanstava preživjelih. Stoga se moramo osloniti na službene procjene Britanske VIII armije iz svibnja i lipnja 1945. godine.

Na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila

HRsvijet: Što kažu britanski dokumenti?

Michael Palaich: Britanski dokumenti podupiru tvrdnje da su britanski avioni Spitfire nadlijetali nad poljem Bleiburga i snimali scenu koja se odvijala ispod njih. Dokumenti pohranjeni u Carskom ratnom muzeju to potvrđuju. Službeni dokumenti Britanske osme armije navode da je na Bleiburgu bilo 200.000 hrvatskih vojnika i 500.000 civila. Colin Gunner, britanski svjedok ubojstvima u Lavamundu tvrdi da su muškarci, žene i djeca koračali po četvero u jednom redu dok su prelazili preko mosta u Lavamundu. On je isto tako izjavio da im je trebalo tri dana i tri noći da prijeđu most. Bilo bi relativno lako izračunati broj ljudi koji je prešao most na osnovu tih informacija. Moramo se međutim podsjetiti da je svega polovica ljudi išla preko Lavamunda. Prema Petru Milošu, još jednom preživjelom koji je kasnije postao predsjednikom Počasnog Bleiburškog Voda, druga polovica je napustila Bleiburško polje i išla izravno do Dravograda. Njihov broj se ne može odrediti. Postoje dvije ceste koje vode od Bleiburga do Dravograda, i iz nekog su razloga Hrvati bili razdvojeni u dvije kolone. Osim ovih brojki, moramo dodati i broj hrvatskih žrtvi koje je Britanska VIII. armija izravno poslala u smrt u stočnim vagonima, baš poput žrtava nacista koje su na isti način poslane u koncentracijske logore. Dokumenti britanske vojske, koje sam snimio i koje ću uskoro objaviti, navode da je 60-80 Hrvata stavljeno na svaki stočni vagon. Nakon što su vagoni napunjeni, bili su zaključani izvana kako bi se spriječila mogućnost bijega. Rečeno im je bilo da idu u Italiju, ali su bili poslani ravno u Jesenice. Žrtve su shvatile da idu u Titove ruke tek kad su stigle su Rosenbach i na stanici vidjele Titove partizane s crvenom petokrakom na kapama. Bivši britanski obavještajac Nigel Nicholson izjavio je da su mnogi Hrvati počinili samoubojstvo kad su stigli u Rosenbach, dok su još bili u stočnim vagonima. Kroz proreze na vagonima mogli su vidjeti crvene petokrake partizana, i tada su shvatili da su ih Britanci podlo prevarili. Britanci su podrobno dokumentirali broj žrtava koje su prisilili u te vagone i poslali u smrt. Jedna hrvatska svjedokinja bila je u to vrijeme mala djevojčica i vidjela je te vagone pune Hrvata. “Kuda idete?” zavikala je prema njima s tračnica. “Idemo u Italiju.” bio je odgovor.

Bleiburg 1945 - kolone

HRsvijet: Što kažu iskazi žrtava?

Michael Palaich: Svaki hrvatski vojnik imao je vlastitu priču užasa. Neki su bili svjedocima suludih ubojstava koje su počinile partizanske žene, a koje bi zvučale kao proizvod nečijeg poremećenog uma, da nisu bile istinite. Drugi su pobjegli usred noći i danima se nepomično skrivali na istom mjestu jer su se bojali da bi ih i najmanji pokret mogao izdati. Mnogi koji se nisu međusobno poznavali i koji su bili intervjuirani u različitim zemljama govorili su o određenom razdoblju kad se brutalnost još više povećala nakon što su nove partizanske ubojice pristigle kako bi preuzele kolone smrti. Neki se čak prisjećaju kako su partizani ubili neke nevine hrvatske seljanke koje su izašle iz svojih kuća kako bi pregladnjelim Hrvatima ponudile sirovu koricu krumpira dok su marširali kroz njihovo selo. Svi su oni proživjeli masovna ubojstva, mučenje i pokolj, počinjene na najbrutalniji i ponižavajući način.

Partizani u Austriji - 1945

HRsvijet: Vaša usporedba tih zločina i ovih počinjenih u Domovinskom ratu?

Michael Palaich: Intervjuirati hrvatske preživjele i britanske sudionike znači slušati stotine sati najužasnijih ljudskih sjećanja. Nažalost, za vrijeme hrvatskog Domovinskog rata, bio sam prisiljen slušati iste priče koje je ovoga puta pričala nova generacija žrtava. Osuđeni ratni zločinac kojeg sam intervjuirao u Sarajevu opisao mi je svoju ulogu u nedavnim ratnim zločinima. Ovoga puta su Srbi, a kasnije i ostatak svijeta, taj pokolj nevinih ljudi nazivali etničkim čišćenjem. U Karlovcu sam intervjuirao preživjele sramotnog logora smrti Omarske. Od njih sam čuo o nezamislivim okrutnostima srpskih vojnika koje su čak i mene zaprepastile. Zašto to sve govorim? Zar nam je sudbina ponoviti ta iskustva svake druge generacije? Zašto treba dokumentirati svjedočanstva? Zašto treba sakupiti dodatnu dokumentaciju? Ako ne naučimo lekcije iz povijesti, zar ćemo zaista biti osuđeni na ponavljanje istih grešaka? Zar su samo određeni ljudi pravno odgovorni za ratne zločine? Da li je istina da pobjednici ne samo pišu povijest, nego da su osim toga nedodirljivi kad se radi o ratnim zločinima?

Ivo Josipović

HRsvijet: Kako gledate na veličanje komunističkih simbola  u današnjoj Hrvatskoj Državi?

Michael Palaich: Hrvati od 1945. godine oplakuju stotine tisuća svojih žrtava. Nekoliko je knjiga objavljeno na tu temu, filmovi i dokumentarci su snimljeni. Ipak, do današnjeg dana niti jedan Titov partizanski ubojica nije doveden pred sud. Dapače, u Hrvatskoj se danas neki ljudi ponosno slikaju s crvenom petokrakom na glavi, dok se istodobno iskapaju masovne grobnice njihovih žrtava iz drugog svjetskog rata. Možda to i nije ista osoba koja je pobila Hrvate, možda to nije ista glava s istom kapom. Ali ta crvena zvijezda je simbol kojeg su nosili ubojice članova obitelji njihovih sugrađana. Prilikom nedavne posjete Rovinju, s užasom sam vidio kako se u jednom kiosku prodaje duhan za cigarete pod nazivom “Tito”. Na paketu je bila slika Tita s crvenom petokrakom na čelu. Kad sam pozvao na red prodavačicu, njezin je odgovor bio: “To je Belgijski duhan.” “Da, ali vi ga prodajete.” uzvratio sam. U prošlosti je crvena zvijezda bila simbolom smrti kojeg su ponosno nosili pripadnici komunističke partije dok su ubijali Hrvate 1945. godine. Danas se, nevjerojatno, ponovo s ponosom izlaže u javnosti. Još je veća izopačenost to što počinitelji ratnih zločina još uvijek slobodno hodaju ulicama zajedno s nama, bez da su ikada bili u sudnici, a još manje u zatvorskoj ćeliji.

Stjepan Mesić: Bleiburg je ustaški dernek; Antifašizam je čist kao Domovinski rat

Čovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fašizam i komunizam

HRsvijet: Kakvo je vaše gledište o sudskim procesima i ukupnoj problematici istraživanja zločina komunizma?

Michael Palaich: Budući da se danas u Hrvatskoj toliko govori o ratnim zločinima, potrebno je i zločine počinjene nad Hrvatima 1945. godine dokumentirati svjedočanstvima preživjelih, vladinim dokumentima i forenzičnim dokaznim materijalima. Međutim, to sve ima malo smisla ako se odgovorni neće dovesti pred sud, i Hrvatima konačno pružiti osjećaj pravde. Nadalje, međunarodna zajednica ne smije sistematično prebirati po ratnim zločincima i odlučivati koga će dovesti pred sud, a koga ignorirati, na temelju njihove narodnosti. Ne možemo prihvatiti da su u prošlosti određeni pojedinci bili osuđeni za ratne zločine zato što su krcali ljude u stočne vagone, dok su Britanski časnici koji su učinili to isto kasnije postali članovi parlamenta, i nikada nisu bili optuženi za ratne zločine. Ne možemo prihvatiti da su Sjedinjene Države izručile osamdeset godišnjeg dr. Andriju Artukovića Jugoslaviji 1986. godine, dok je određeni Hrvat i bivši Titov partizan slobodno živio u Mississaugi u Canadi većinu svog života unatoč tomu što je pobio bezbrojne Hrvate u Jazovki godine 1945. Ne možemo prihvatiti da ulice i trgovi u Hrvatskoj nose ime Josipa Broza Tita, istog onoga koji je organizirao pokolj cijele generacije Hrvata, dok njegovi sljedbenici tvrde kako je on heroj jer se borio protiv fašizma. Čovjek koji prigrli ideju osobne slobode mora osuditi i fašizam i komunizam. Fašizam i komunizam su antiteza osobnoj slobodi. Opozicija fašizmu ne znači da je netko dobar čovjek, ako je taj isti bio komunist koji je ubijao 1945. godine. Isto tako, opozicija komunizmu ne znači da je netko dobar čovjek ako je isti taj ubijao na drugoj strani 1941. godine.

HRsvijet: Gdje je konačno rješenje?

Michael Palaich: Rješenje je jednostavno. Nemojmo biti selektivni kod predvođenja ratnih zločinaca pred sud. Ne smijemo samo slati Hrvate u Hag, dok oni koji su odgovorni za ratne zločine 1945. godine još uvijek hodaju ulicama, čak i ako hodaju uz pomoć štapa. Ne smijemo imitirati selektivni tretman ratnih zločinaca u zemljama kao što je Velika Britanija, dok su sami Britanci desetljećima znali da su neki od njihovih vlastitih vojnika počinili ratne zločine protiv Hrvata, i to po definiciji njihovih vlastitih tužitelja nakon Drugog svjetskog rata. Suđenje ratnim zločincima nije stvar osvete. Ono je stvar pravde. Hrvatska neće zacijeliti sve dok njena zagnojena rana koja se zove Bleiburg ne zacijeli, a jedini je lijek za to pravda za žrtve.

Razgovarao: Goran Majić

Razgovor je preuzet s portala hrsvijet.net (ondje se nalazi i video-snimka).